Sretan vam Dan zaljubljenih

Utorak, 14 Veljača 2012 23:36

0 Comments

Danas je Dan zaljubljenih, dan kada će i po ovom snijegu parovi rukicu pod rukicu obilježavati teritorij šetalištima, alejama praviti temelje za divna sjećanja, negdje tamo u budućnosti.

Piše: Marko Čuljak 

Pred sobom vidim neizbježnu sliku, nakon što svojoj dragoj poklonim ovaj dio srca koji je nanovo narastao, kao što raste svakim danom otkad ga uze.

Vidim sliku kako ruku pod ruku šeću neki parovi tako zaljubljeni da ih ni gorke svađe u prošlosti nisu za vijeke rastavili, tek na kratko. Šeću oni dok ih djeca koja još nisu dovoljno narasla za prve ljubavi zezaju pjesmom: „HDZ BIH i HDZ 1990, zaljubljeni par, ljubili se grlili sve do pola dva“. Ah, ta ljubav. Sada mi je tek jasno zašto je ljeti 2010. Božo Ljubić vikao na svoga stvoritelja: „Ne dajmo mu olovku u ruku“.

Nije to bilo da se Dragan ponovno ne potpiše ćirilicom pred novim saveznikom, to je bilo da mu ruka ostane prazna jer znao je Božo da će trebati Draganu dati karanfil.

Jer, što je drugo to nego ljubav. A najveće ljubavi su prožete turbulencijama. Jednu od najboljih svojih pjesama, 'One', grupa U2 je napisala u trenucima kada se članovi benda nisu mogli ni pogledati međusobno i razmatrali su raspad. A ta pjesma koja se jednostavno dogodi je napisana u studiju u Berlinu, simbolu razjedinjenosti i suprotnosti razjedinjenosti. Tako će danas Božo i Dragan jedan drugom čestitati, jer su shvatili da nije dobro biti razjedinjen, varati a ostati nekažnjen.

No, s druge strane granice, u Matici, ne cvjetaju baš karanfili. Iako je Valentinovo, Jadranka Kosor će, sumnjam, dobiti cvijet od, primjerice, Karamarka. Tek nakon svibnja, možda. Sudbina je valjda htjela da najveća stranka u Hrvata danas, od svoga postanka doživljava rascjepe srca. Taj Kupid, sram ga bilo.

Prvo u Hrvatskoj kada su odlazili Pašalić, Miroslav Tuđman, Vesna Škare Ožbolt i ini. Pa je se DC opet vratio stadu. Znate ono kada neki jet-set bračni par objavi razvod braka. „Shvatili smo, nakon tri godine hodanja i pet godina braka da se moramo razići zbog nepomirljivih razlika“. Tada imovinu podijele fifti-fifti i svi sretni. Mislili su tako i kod nas, dva dugogodišnja partnera koji su, otimajući olovku iz ruke, shvatili da te razlike i nisu tako velike. Ali, nisam siguran da su sretni podjelom.

Idu oni tako ruku pod ruku ulicom koja se BIH zove i dijele. U ovoj županiji tebi, dragi moj, dva ministarstva, u znak stare ljubavi. U susjednoj na sjeveru ćemo se lako dogovoriti, ima vremena. A u Mostaru... E tu moramo trpjeti ljubavni trokut. Tja, Valentinovo je.

Ipak, čak i kao zakleti pobornik ljubavi, moram Svetom Valentinu zamjeriti na jednoj stvari koju nije predvidio a popularna je u 21. stoljeću. Neki u tzv. ljubavi varaju li ga varaju ali se iskupe darovima jer je partner do ušiju, ipak, zaljubljen.

Tako je i ovaj jadni narod varan dvadeset godina ali oprašta jer je, ne znam više zašto, do ušiju zaljubljen i dobiva darove. Nažalost, ti darovi su mrvice sa stola, nikako zlatni satovi ili Van Goghovi rariteti na zidu. Valentinovo je u ljubavi između Hrvata i HDZ-a BIH, izgleda, svaki dan. Zašto? Ah, ta ljubav.