Košarkaški Mozart Dražen Petrović rodio se 22. listopada 1964. godine. Poginuo je u stravičnoj prometnoj nesreći u Njemačkoj 7. lipnja 1993

Na današnji dan prije 46 godina rodio se najveći europski košarkaš u povijesti, hrvatski sportaš stoljeća, 'košarkaški Mozart' Dražen Petrović.  Legendarni Petro u prekratkoj karijeri zadivio je najprije košarkašku Hrvatsku, a onda krenuo u osvajanje svijeta.
Sve je počelo u Šibeniku u kojem je već sa 13 godina trenirao po nekoliko sati dnevno. Dolazio prije i poslije škole, ostajao na treningu satima nakon svih... Luđački ritam treninga, koji je sam sebi nametnuo, isplatio mu se već sa 15 godina kada ga je trener ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim igračem koji će sljedećih 15-ak godina oduševljavati navijače i stručnjake diljem svijeta. I umjesto da se kao svi 'normalni' klinci zadovolji prvoligaškom minutažom Dražen je još jače zapeo. Znao je da to nije njegov vrh.
- Nikad nisam propustio jutarnji trening. Nikad! Uzmem loptu,ubacim 500 ili više. Postavim stolice i driblam - objasnio je tajnu uspjeha čupavi klinac s Baldekina.
Šibenka mu je ubrzo postala premala pa je s nepunih 20 godina otišao za bratom Acom u Cibonu koju je dva puta odveo na tron Europe. Već tada bio je najbolji europski igrač te preko Reala odlazi za svojim snom u NBA. U Portlandu se nije naigrao, no hrabrost koju je pokazivao od najranijih dana u Šibeniku pratila ga je i u NBA-u. NIje se bojao nikoga pa ni najvećeg svih

VIDEO

vremena, Michaela Jordana. Njihovi okršaji iz SAD-a preselili su se u reprezentaciju, a kad mu je bahati Jordan u Barceloni 92. prijetio riječima: 'Zabit ću ti kroz oči', Dražen bi odgovorio: 'I ja tebi'. I tako je i bilo. Dok su se drugi bojali uopće pogledati Air Jordana, košarkaški Mozart je uživao u nadmetanju s najboljim ikad. Europske košarkaše tih godina u NBA-u su gledali s podsmijehom, a Draženu je sve to bio samo još veći izazov. U vrijeme All Star vikenda 1993. bio je 10. strijelac najjače lige
svijeta, no jedina mana bila mu je što dolazi iz Europe. Nisu ga uvrstili u All Star momčad i ta nepravda ga je strašno pogodila.
- Ako me sada nisu izabrali, kad će?! Nema tu slučajnosti. Zašto druge strijelce nisu zaboravili? Pozvali su me da dođem pucati trice. Ne, hvala! Meni je mjesto na terenu - jasno je poručio čelnicima lige.
I doista, Dražen je u New Yerseyu tih godina igrao najbolju košarku u karijeri, bio je jedan od najboljih šutera lige i velika prijetnja američkim atletama koji nisu bili naviknuti na to da ih 'gazi' neki tamo 'skakavac'. U Netsima je 1992. bio najbolji šuter te najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA-u. I ne samo to, bio je najbolji bek pucač lige te sezone. Dotad nezamislivo, no kad je Dražen u pitanju oni koji su ga poznavali to su i očekivali. Iste godine odveo je i hrvatsku reprezetnaciju do najvećeg uspjeha u povijesti hrvatske košarke, srebra zlatnog sjaja na OI u Barceloni. Zlato je ipak bilo rezervirano za Dream Team.
No u naponu snage Draženov životni put prekinula je stravična prometna nesreća 7. lipnja 1993. godine. Za upravljačem automobila  bila je njegova djevojka, a u automobilu i njezina majka. U tragičnom sudaru s kamionom u njemačkom Denkendorfu poginuo je samo Dražen.
- Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu. Svi ćemo zauvijek pamtiti taj osmijeh, taj osjećaj, taj natjecateljski duh i njegov izbačaj lopte prema košu. Nikad ga nećemo zaboraviti - rekao je tadašnji trener Netsa Chuck Daly.
New Yersey je umirovio njegovu 'trojku', Cibonina dvorana nosi njegovo ime, ima i svoj trg, muzej, hrvatski je sportaš stoljeća, a NBA liga uvrstila ga je u Kuću slavnih. Sve to dovoljno govori o njemu.
Sretan ti rođendan, legendo i hvala za sve trenutke ponosa i slave!