TOMISLAVGRAD – Putem malih tv ekrana ili video priloga na internet portalima ovih dana smo mogli vidjeti kakvo je nevrijeme, kakav „zimski“ užas u kojem dijelu Bosne i Hercegovine, međutim ako postoji Općina za koju se može ustvrditi da je kod njih „najgore“ onda je to definitivno prostor tomislavgradske općine.
Piše: Danijel Ivanković
Pomalo čudno, jer ova Općina u Hercegbosanskoj županiji ipak nije nekakva „zabit“. Oni su odavnina sjecište mnogih važnih putova, oni su ta jedina povijesna granica Bosne i Hercegovine, oni su hrvatski kraljevski grad...
Oni su nitko i ništa! Da, dobro ste pročitali. Od svih su ostavljeni i zaboravljeni. Na televiziji smo viđali priloge iz Kalinovika, Foče, Nevesinja, Mostara, Jablanice, Sarajeva i drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Iz Tomislavgrada niste vidjeli takav prilog. A znate zašto niste? U Tomislavgrad je nemoguće doći.
Čovjek je ovog utorka (1960. godište) u Tomislavgradu imao srčani udar i trebalo ga je žurno prebaciti u mostarsku ili sarajevsku bolnicu. Htjeli su poslati helikopter ljudi koji su željeli pomoći, no helikopter zbog vjetra nije mogao uzletjeti. Osoba se inače nalazi u Domu zdravlja u Tomislavgradu. Dakle, u središtu Općine. Logično se zapitati čemu helikopter kada imaju regionalne ceste koje iz Tomislavgrada vode i ka Splitu i ka Mostaru! Imaju, ali ne funkcioniraju.
U ovoj Općini se ništa efektivno ne radi. Od petka su izolirane desetine i desetine sela, ali i općinsko središte. Upitno je od prvog dana nevremena kakvom mehanizacijom raspolaže civilna zaštita u Tomislavgradu? Čini se nikakvom. Čuje se kako imaju strojeve, ali zbog hladnoće navodno gorivo smrzlo! Ne smrzne u Lici, Njemačkoj ili Sibiru, ali smrzne tu kod nas u Tomislavgradu.
U magistralne ceste na prostoru Tomislavgrada se nije dirnulo. Načelnik je definitivno zakazao sa svojim službama, ali je u ovom slučaju zakazala i Federacija u čijoj se nadležnosti nalaze magistralni putovi. Na mjestima su u ovoj Općini snježni smetovi visine 4-5 metara.
Narodu se ovih dana plasira priča kako je mehanizacija zaglavila na prijevoju Borova glava? Logično se zapitati što su tamo uopće radili u ovakvim uvjetima, na 1700 metara nadmorske visine, jer je bilo puno važnijih prioriteta, prvenstveno magistralna cesta prema Splitu, te s drugu stranu Općine prema Posušju, odnosno put Mostara. Borovu glavu je nemoguće „braniti“ u ovakvim uvjetima.
Postoje tri vrste mehanizacije u ovakvim slučajevima. Strojevi koji probijaju snijeg, ralice, kamioni. Pojedini čitatelji iz Tomislavgrada nam javljaju kako ovih dana nisu vidjeli nijedan kamion da se upalio? Vozači ralica uglavnom nahrle u birtije i igraju bele, te svojim ponašanjem još više podgrijavaju negativnu klimu u ovom kraju.
Kao da se ciljano ništa ne radi. A možemo samo zamisliti koliki i kakvi će se računi nekome pisati i ispostavljati, „zarada“ dijeliti... Istina, pušanija je u pojedinim selima, kako nam tvrde mještani, nezapamćena, nosi stabla, električne stubove, krovove s kuća „otkida“, no u Tomislavgradu su zime uvijek puno jače nego primjerice u Mostaru ili Širokom Brijegu, a ovi problemi su godinama prisutni i stalni. I nema nikakvog pomaka.
U susjednom Livnu angažiraju vojsku da čisti trotoare. U Tomislavgradu gledaju te prizore na televiziji (hvala Bogu, pa je bar napajanje električnom energijom u većem dijelu Općine još uvijek uredno) pa se smiju. Smiju se ljudi u svojoj nevolji. Da njima dođe milijun vojnika s lopatama ne bi zasigurno bili od veće koristi.
„Izolirani smo prijatelju kao najveća vukojebina, a sami za sebe držimo da smo od nekakvog značaja i za BiH i Herceg-Bosnu, pa i Hrvatsku, a od nas su svi digli ruke. Svi su nas izdali“ – ostavlja mi poruku na Facebooku kolega iz Tomislavgrada.
Da, oni su u Tomislavgradu od svih izdani i napušteni. Oni su u ovom zimskom „metežu“ zadnja rupa na svirali. Usne harmonike zvane Bosna i Hercegovina.
Otvoreno.ba / Javno.ba